Pretpovijest ove zbirke prije njena službenog otvaranja je duga i zanimljiva. Nju čini nekoliko privatnih zbirki koje su se tijekom vremena stopile u jednu, Arheološku zbirku Osor. Zbirka se sastoji od kamenih spolia koje je sakupljao Osorski biskup Dinaričić u XVIII. stoljeću, zatim iz arheološke zbirke obitelji Solis s početka XX. stoljeća, te privatne zbirke Osorskog nadžupnika Ivana Kvirina Bolmarčića, kojeg zbog njegovog prikupljačkog i istraživačkog djelovanja u Osoru od 1868. do 1881. godine smatramo i osnivačem ove zbirke. Stoga mu se prigodom proslave stote obljetnice Arheološke zbirke Osor 1989. u znak hvale za sve učinjeno u Loggi postavila bista. U vlasništvo tadašnje općine Osor Bolmarčićeva zbirka prelazi 1889. godine, te se službeno otvara za javnost.

Sama Arheološka zbirka smještena je u bivšim prostorijama Gradske vijećnice, dio lapidarija je uzidan u gradskoj loggi, a depot se nalazi u bivšem gradskom zatvoru.

Lapidarij u loggi sadrži rimske natpise, arhitektonske kamene ukrase, renesansne natpise te renesansni nadvratnik s grbom.

Na prvom katu bivše Gradske vijećnice je smješten postav koji predstavlja izbor iz antičkog materijala nađenog u Osoru, uglavnom iz Bolmarčićevih iskopavanja nekropole na lošinjskoj strani Kavuade. Izloženi materijal uglavnom pripada I. i II. stoljeću naše ere, to jest vremenu ranog Rimskog carstva. Na temelju tog materijala možemo si predočiti svakodnevni život u Osoru u ono vrijeme. Većina izloženog materijala predstavlja uvoz s gotovo svih strana tada poznatog antičkog svijeta, pa nam on ujedno posredno govori o trgovačkim i pomorskim vezama Osora i njegovom značenju u antici.

Sama Zbirka posjeduje i drugi vrijedan arheološki materijal kako prethistorijski tako ranokršćanski i srednjovjekovni no on zbog stručne i restauratorske obrade za sada nije izložen za posjetitelje.